INTERPERSONALNA KOMUNIKACIJA
GDJE SE MISLI SUSREĆU

Što je komunikacija?

  1. LJUDI KOMUNICIRAJU IZ MNOŠTVA RAZLIČITIH RAZLOGA.
    Komuniciramo radi zabave, no jednako tako da bismo pokazali srdačnost i prijateljstvo, ali isto tako da bismo dobili neke informacije, da bismo nekog u nešto uvjerili i tako dalje.No, bez obzira na razloge, komuniciranje nam uvijek omogućuje prenošenje obavijesti o nama samima, o našim intelektualnim, emocionalnim i društvenim osobinama.
  2. KOMUNICIRANJE REZULTIRA NAMJERAVANIM, ALI I NENAMJERAVANIM UČINCIMA.
    Bez obzira na to što i kako rekli ili učinili, to ne mora biti shvaćeno onako kako je mišljeno. Kadšto se čak i odsutnost neke akcije može shvatiti kao poruka, takva o kojoj pošiljatelj nije niti sanjao.
  3. KOMUNIKACIJA JE OBIČNO OBOSTRANA.
    Za vrijeme govora jedne osobe, druga može pokazivati neverbalne znakove zanimanja ili nezanimanja. Takvi znakovi komuniciraju bez obzira na to što riječ ima partner. Ljudi se izmjenjuju u govorenju, no u većini interpersonalnih situacija oni ipak komuniciraju istodobno. Čak i kada neka osoba monopolizira konverzaciju, izrazi lica, vokalizacija i geste drugih daju informacije obrnuta smjera. No komunikacija masovnim medijima, kao i neke vrste interpersonalne komunikacije, primjerice pisma ili telefonski razgovori, često nisu tako obostrane kao što je to interakcija licem u lice.
  4. KOMUNICIRANJE UKLJUČUJE NAJMANJE DVIJE OSOBE, KOJE JEDNA NA DRUGU UTJEČU U NEJEDNAKOJ MJERI.
    Ljudi komuniciraju jedni s drugima, a ne jedni drugima. Komunikacija se danas smatra aktivnošću u kojoj ni jedan čin i ni jedna izjava nemaju značenje mimo interpretacije uključenih osoba. Komunikatori to značenje stvaraju zajednički pa nema ni govora o jednostavnom prijenosu nedirnuta značenja od jedne osobe drugoj.Dakle, značenje ne ovisi isključivo o točnom izboru riječi i odsutnosti smetnji. Ono je proizvod međusobna reagiranja najmanje dviju osoba u povodu verbalnoga i neverbalnog ponašanja partnera.
  5. KOMUNIKACIJA SE DOGODILA I ONDA KADA NIJE BILA USPJEŠNA
    U tom pogledu ona je slična mnogim drugim aktivnostima. Moguće je, naprimjer, pobijediti ili izgubiti u partiji tenisa, no u oba slučaja igrali ste tenis. Na sličan način, čak i kad očajnički uzviknete " Pa mi ne komuniciramo ! " - ipak ste komunicirali. Tome je tako bez obzira na to postižu li komunikatori svoje ciljeve ili ne postižu. Komuniciranje je ono što radimo kad drugima, verbalno ili neverbalno, iskazujemo svoje misli ili osjećaje. Radimo li to uspješno, to je posve drugo pitanje.
  6. KOMUNICIRANJE UKLJUČUJE UPORABU SIMBOLA
    Simboli su sadržani u riječima i u mnogim našim gestama. Simboli se odnose na misli i osjećaje. Komuniciranje je tim lakše što su značenja tih simbola ujednačenija. No upravo činjenica da ljudi često pridaju drukčija značenja istim simbolima jedan je od najvećih izazova ljudskom komuniciranju.

    Kathleen K. Reardon
    "INTERPERSONALNA KOMUNIKACIJA
    GDJE SE MISLI SUSREĆU"
    "Alinea", Zagreb, 1998.


    "Komunikologija je tek nedavno prodrla i u ove naše prostore, a predstavlja znanost od značaja za svekoliko ljudsko djelovanje. Bez komuniciranja nema ni proizvodnje a ni stvaranja i održavanja ljudskih odnosa, posebno onih u demokratskim uvjetima života. Neće stoga začuditi da se komunikologiji i njenim rezultatima posvećuje sve više pažnje u životnoj praksi, posebno u razvijenijim zemljama, bez obzira na to bila ta praksa javna ili privatna, gospodarska, politička ili neka druga i da se, sukladno tome, ta tematika sve više uvodi u nastavu škola na svim razinama. U usporedbi s drugim djelima s područja komunikologije, ovaj rad plijeni svojom sustavnošću, jasnoćom izlaganja i izvanrednim povezivanjem disparatnih teorija i istraživačkih rezultata. Taj, doista cjelovit prikaz stanja znanosti na ovom području, može poslužiti i kao priručnik za svakoga tko se želi upoznati s ovom problematikom."

    Prof. dr. Miroslav Vujević