REALITETNA TERAPIJA U RADU S DJECOM
Prema ovoj teoriji, ljudski organizmi djeluju na vanjski svijet, kako bi zadovoljili svoje potrebe i želje. Oni dobivaju input iz vanjskog svijeta i ostvaruju output prema vanjskom svijetu (W. Glasser, 1986.a, 1986.b, 1986.c).
Wubbolding (1988.) je sumirao načela teorije izbora koja teorijski podupiru primjenu realitetne terapije:
Ljudska su bića rođena sa pet potreba: pripadanje, moć (kompetentnost, postignuće, priznanje, samopoštovanje itd.), uživanje ili zabava, sloboda (nezavisnost ili autonomija) i tjelesne potrebe. One su opće i univerzalne, te uz želje, koje su specifične i jedinstvene za svaku osobu, služe kao motivatori ili izvori svekolikog ponašanja.
Razlika između onog što osoba želi i opaža da dobiva - (input), u bilo kojem momentu je trenutni izvor specifičnog ponašanja pojedinca.
Sva su ljudska ponašanja sastavljena od komponenti činjenja (radnje), mišljenja, osjećanja i fiziologije - stoga se koristi pojam cjelokupno ponašanje, te upotrebljavaju glagoli ili glagolske imenice (engl. "ing" words - op. prev.) u opisivanju čuvstava, primjerice "tjeskobiti", "depresirati", "okrivljavati se" itd. Ponašanjima je svrha zatvoriti rascjep između slike onoga što osoba vidi i onoga što zapravo želi u određenom trenutku.
Cjelokupno ponašanje, prema tome, potječe iz nutrine pojedinca, a nije rezultat nekog vanjskog podražaja. Stoga su ljudska bića odgovorna za svoje cjelokupno ponašanje. Drugim riječima, mi smo sposobni mijenjati se. I ne samo to - mi sami stvaramo promjene, birajući djelotvornija ponašanja.
Ljudska bića vide svijet kroz zamjedbeni sustav koji funkcionira kao sklop leća. Na niskoj razini zamjedbe osoba prepoznaje vanjski svijet; na visokoj razini zamjedbe osoba prosuđuje, tj. zamjedbi daje pozitivnu ili negativnu vrijednost.
IZ SADRŽAJA
Okruženje
Postupci
Robert E. Wubbolding
"Realitetna terapija u radu s djecom"
"Alinea", Zagreb, 1999.