Agresivno ponašanje je svako ponašanje s namjerom da se nekome drugom nanese šteta ili povreda bilo koje vrste. Može biti verbalna ili fizička. Može biti:

• Nenamjerna, impulzivna agresivnost uzrokovana unutarnjom napetošću i razdražljivošću.
• Namjerna agresivnost uzrokovana nekim izvanjskim ciljem (igračka, privilegija).

Agresivnost kao način reagiranja, dijelom se nasljeđuje, a dijelom se uči. Agresivni roditelji imaju, u pravilu, agresivno dijete. Agresivnost je vrlo stabilna osobina koja se učvršćuje već u predškolskoj dobi. Agresivno dijete obično odrasta u agresivnoga odrasloga. Agresivnost je u dječaka češća i postojanija.

Djeca reagiraju agresivno kad su frustrirana, tj. kad ne mogu zadovoljiti svoje potrebe i želje, kad ih se sprječava u nekom naumu, zbog osjećaja nemoći, neuspjeha, tjeskobe i posebno zbog osjećaja bijesa i ljutnje.

Najveći bijes i agresiju izaziva namjerna akcija drugih ("On mi je namjerno srušio kocke"). Agresivnost uzrokuje i strah, jer u djetetu stvara osjećaj da može učiniti nešto protiv onoga koga se boji.

KAKO POMOĆI DJECI DA SE "NOSE" SA SVOJOM LJUTNJOM I STRAHOM KOJI NE ZNAJU IZRAZITI DRUKČIJE NEGO AGRESIJOM?

1. Pružiti djetetu načine za izražavanje ljutnje, koji su prihvatljivi za njegovu okolinu. Kao "ispušni ventil" može poslužiti jastuk (za udaranje rukama), reket (za udaranje po krevetu), lopte i limenke (za šutiranje), novine i papir (za gužvanje, deranje i gaženje). Pomaže i trčanje, izgovaranje ružnih riječi, vikanje u kutiju, mačevanje novinama i sl.
2. Pomoći djetetu da bude svjesno svoje ljutnje i da je zna riječima izreći ("Ljut sam!"). Ekspresivne tehnike odlično pomažu izražavanju neosviještene i osviještene agresije, ljutnje i straha. Sve te teške osjećaje dijete može crtati, slikati, modelirati, glumiti s lutkama. Glina, koju je uvijek moguće premodelirati, ima posebnu vrijednost. Dijete može izraditi onoga koji ga ljuti, može ga gnječiti i na kraju ponovno uobličiti (što smanjuje osjećaj krivnje zbog gnječenja).
3. Razgovarati o ljutnji, što je to što ga ljuti, što radi kad je ljut, pomaže li mu to u postizanju cilja, može li se to i drukčije, kako je onom drugom....

KAKO SPRJEČAVATI AGRESIVNOST?

1. Organizirati dječji svakidašnji život kao stabilan i predvidiv.
   • sve u svoje vrijeme, na svome mjestu, na isti način (osjećaj sigurnosti)
   • sport, rekreacija, opuštanje (smanjivanje napetosti)
   • postavljanje granica i pravila prihvatljivog ponašanja (predvidivost i sigurnost).
2. Učiti dijete prosocijalnom ponašanju - da dobrovoljno pomaže i dijeli s drugima, da bude velikodušno, da prepoznaje osjećaje drugih ljudi i djece i uživljava se u njih. Agresivno i prosocijalno ponašanje su suprotni stilovi međuljudskog ponašanja, suprotni načini rješavanja problema koji se stječu i uče u ranoj dobi.

Učenjem se može povećati i njegovati jedan stil na račun drugoga. Koliko dijete više učite da se brine o drugima, da im pomaže i da ih tješi, toliko će manje biti agresivno i neuviđavno.

Svako dijete može naučiti da izražava svoju agresivnost na prihvatljiv način, da se brine o sebi i drugima, da razgovara i dogovara se, te da rješava sukobe na nenasilan način!

TREBA MU PRIMJER I PODUKA!

Želite li doznati više - potražite i ove knjige:

Nevenka Čuturić "Zabrinjava me moje dijete", Školska knjiga, Zagreb, 1995.
Ofra Ayalon "Spasimo djecu", Školska knjiga, Zagreb, 1995.
Violet Oaklander "Put do dječjeg srca", Školska knjiga, Zagreb, 1996.
Zlatko Bastašić "Lutka ima srce i pamet", Školska knjiga, Zagreb, 1988.
Zora Raboteg - Šarić "Psihologija altruizma", Alinea, Zagreb, 1995.
E. Perry Good "Kako pomoći klincima da si sami pomognu", Alinea, Zagreb, 1993.

Priredila: Branka Starc, psihologinja